Oprosti ako sam nejasna.

Da nemam osjećaja prema tebi, ne bi ovoga uopće bilo. Znaj da nisi kriva odluka. I ne mislim to samo sada, to mislim uvijek, ali se bojim.
Volim te i ovo radim zbog tebe. Trebaš još štošta proći i ja moram izaći iz svoga crnila. Znaj, volim te, u svakom vremenu i na svakom jeziku koji postoji.
U redu. Volim i ja tebe. I ti si mnogo više od onoga što si sada. Što si? Znat ćeš. Shvatit ćeš sam sebe. Meni si mnogo više od onoga što vidim i čitam.
Siguran si da si tu da napraviš nešto veliko, ili da propadneš u bezdan. Već radiš velike stvari, ali to će ti vjerojatno vrijeme reći bolje od mene. Jer mi govoriš da se bojiš. Čega se bojiš? Života. Ne treba te biti, mali. Sam ga stvaraš. Univerzum ti daje prilike i mogućnosti, ti ih shvaćaš i prihvaćaš, ili odbijaš.
Strah me samog sebe. Ovo me boli, ne znam zašto sam sebi ne daješ priliku?
Zašto misliš da sam divna osoba? Zato što si volim laskati i reći da sam te upoznala. Tvoje djelovanje na ljude oko tebe govori i o tebi samom, a mislim da znaš kako djeluješ na mene... Bolja sam, sretnija, življa, jebote! Tjeraš ljude da vide ono bolje u sebi i to izvlačiš na površinu. Tužno je što nemaš isti utjecaj na sebe - imaš trenutke apsolutne moći i bog svemira si, imaš trenutke poput ovog u kojem se bojiš svoje veličine. To te čini predivnim, nekako si krhak, a snažan. Ne vidiš sam sebe tuđim očima, ne vidiš što radiš od ljudi.
Zašto ne možemo spasiti sve? Jer si ti jedina osoba koju moraš spasiti.
Ne. Svi drugi su vrijedni spašavanja. Nema iznimaka. Svi su vrijedni spašavanja. U najmračnijim trenucima i kutovima, svi žele biti spašeni. I svi smo vrijedni. Nitko ti nema pravo reći da nisi, pa ni ti sam.
Zašto ti ne bi bio vrijedan? Jer ljudi ovise o meni, trebaju me da ih spasim, a ja sam samo stranac koji će doći i otići... Ali će ostaviti trag bez da je to i primjetio. Ljudi ovise o sebi samima. Mi smo jedini koji nas mogu spasiti, rekla sam ti. Neki od nas misle da su preslabi, nedovoljno vrijedni i samo trebaju nekoga da ih pogurne, kaže im koliko su u krivu. I da, ostavljaš trag. Mnogi za time žude. Zašto ti to odbijaš?
Zašto se ti fokusiraš na svoje mane, umjesto na vrline? Zašto ti to radiš? Jesi li potražio svoje vrline? Svaki dan tražim svoje, ne znam ih mijenjati. 
Prihvati ih kao dio sebe. Kao nešto što ti je dano kao, uvjetno rečeno, zadatak. Nešto što se treba primjetiti, zatim promijeniti ili prihvatiti i uvidjeti koliko je divno. Ali nije divno biti auto-destruktivan i suicidalan. Ne, to je jebeno romantizirano ovih dana. Što te čini takvim?
Moje odluke i misli. Oboje je promjenjivo.
Zašto ih ti ne promijeniš? Ja nisam ona koja te treba promijeniti, nikada neću biti. Ja sam ona koja će ti možda, eventualno, reći nekoliko stvari i prezentirati ih kao, ugrubo rečeno, 'smjernice'. Nitko te ne može promijeniti osim tebe! Ne. Zašto to ne promijeniš kod sebe? Oh, jesam. Još uvijek to radim. Ja sam projekt u nastajanju, haha!
Pa, ja ću nastaviti sa svojom dnevnom misijom da ti pomognem da postaneš predivna osoba, kakva trebaš biti. I ti bi trebao to biti. Ti bi trebao biti sve ono što želiš da drugi budu - primjer, dokaz, obećanje.
Ja nisam ovdje da ostanem. Moje vrijeme će isteći vrlo brzo... Voljela bih da ostaneš. Sviđa mi se ideja toga. I ja bih to volio. Ali ne mogu, ne mogu podnijeti ovaj svoj život.
Želiš li da te nazovem? Ne? Dobro si?
Još imam obećanja za ispuniti prije no što odem, ne brini... Moja briga nije tvoj odlazak, nego ti sam. Bit ćeš dobro, samo da ti u ruku tutnem malo vremena, pivo, kutiju najdražih cigareta i divnu, divnu muziku.
Vidiš li ekran od suza?
Mogu li te zamoliti za uslugu? Želim biti sretan sada, a to me može učiniti jebeno sretnim.
Kaži, reci.
Reci mi da me voliš.
Volim te.
Ich liebe dich auch, schatz.


-Poslijednje pitanje samoj sebi glasi: kada sam zadnji put bila trijezna?
©