nisam te napisala da bi se razumio

žile razgranate po univerzumu ©

nadam se da si bolje
i da dobro jedeš
da te svaki dan dočeka bar jedan osmijeh
tvoje obitelji prijatelja
i da ne misliš mnogo
na svoje najveće ljubavi ili
svjetla univerzuma
itd
kad završi tekući mjesec

nadam se da ti riječi teku
i da se slažu same oko sebe
da nemaš mnogo brige oko sutra
zbog naglih promjena ili
depresivnog okruženja
itd
kako je tome red i običaj

često ne znam što da ti kažem
pa ti kažem da je dobro;
mislim
sada me ne slušaš
jer ti ne govorim
a i da govorim
netko je već na liniji

nadam se da ćemo se zaboraviti uskoro
i da ću shvatiti da nema mjesta krivnji
da nema mjesta tebi
ili obećanom odmoru
nadam se da nećeš biti toliko zauzet
i da ćeš manje misliti o meni
da ti se ne stegne ili osuši grlo
zbog uspomene
ili
čega već

jer kada i pronađemo izgubljeno vrijeme
ne znaš što da mi kažeš
pa mi kažeš da me voliš;
mislim
sada te ne čujem
jer mi ni ne govoriš
netko je već na liniji