Ono što sam željela
Sjedim danas na satu kreativnog pisanja, dobivam pjesmu djevojke iz grupe koja govori o razlici djevojčice koja je bila i žene koja je sada. Prilično ižvakana tema danas, ali nije toliko da se nema više iskustava za podijeliti.
Dok čitam njeno, pišem svoje (i u glavi pišem ovaj post):
RAZGOVOR:
Prljave su ti čizme.
Jesi li ih ikada željela?
Sviđaju mi se.
Sviđam ti se.
Ti nisi tvoje čizme.
Ono sam što me drži,
Ono sam što gazim.
Drogiraš li se?
Jesi li ikada željela?
Ne, ja sam samo ti.
Ti nisi ja.
Ja jesam ti.
Ono sam što je ostalo
Od tebe.
Ne shvaćam te.
Jesi li ikada željela?
Mislim da bi mala ja voljela osobu koja sam postala. Sada, u ovom trenutku, sam osoba kojoj bi se mala ja divila, smiješila joj se i tražila malo pozornosti. To me čini sretnom. Voljela bih da je Bog (ili štogod simuliralo ovaj život) dao maloj meni osobu sličnoj meni sada. Mala ja bi vjerojatno potpuno promijenila sve ono u što je vjerovala, promijenila bi sve što bi mogla postati. Ne bih postojala u ovom obliku.
Jedino ne znam što bih rekla maloj sebi da moramo provesti nekih sat vremena u istoj prostoriji.
Rekla bih joj da ne laže ako ne zna dobro lagati, ako ne zna dobro sakriti istinu. Rekla bih joj da ne odustaje od svijeta u svojoj glavi, da se prepusti zaljubljenosti kada se dogodi i da u ljubavi (ili čemu sličnome tome) bude uvijek iskrena. Da ne ostavlja na cjedilu druge, ali da istovremeno i poštuje sebe. Pokušala bih je naučiti održavati balans. To znanje bit će joj prijeko potrebno u idućih nekoliko godina. Znam da će to naučiti i bez mene, ali ne bih željela da mala ja previše pati. Žalim malu sebe, previše volim malu sebe da dozvolim da se toliko muči.
Također bih joj rekla da ne pati za nikada doživljenim dodirom, za nikad doživljenom emocijom. Mogla bi sebe uvjeriti u nešto što vrlo, izrazito ne postoji. Bit će joj žao kasnije što nije živjela i osjećala stvarnost koju ima. Nema većeg dara od stvarnosti, vjerujte mi. Ono što je sada i ovdje je ono što vrijedi. S razlogom se događa, s razlogom počinje i završava. Teško ćete otkriti razlog, to odmah mogu reći. Možda ga zaista nikada i ne otkrijete. Ali želim da znate Vi, (a voljela bih da zna i mala ja) da niste ništa.
Shvati(te) to kako god se čini ispravno.
Ništa (ni)je ispravno.
Previše volim ove dvoznačne izraze koje mijenja samo jedno ili dva slova. Izaziva konfuziju koja dovodi moj um u kvazi balans.
Kojeg sam sada upravo izgubila zajedno s niti ovoga teksta.
Do skora, uživaj(te)! :)
©
Dok čitam njeno, pišem svoje (i u glavi pišem ovaj post):
RAZGOVOR:
Prljave su ti čizme.
Jesi li ih ikada željela?
Sviđaju mi se.
Sviđam ti se.
Ti nisi tvoje čizme.
Ono sam što me drži,
Ono sam što gazim.
Drogiraš li se?
Jesi li ikada željela?
Ne, ja sam samo ti.
Ti nisi ja.
Ja jesam ti.
Ono sam što je ostalo
Od tebe.
Ne shvaćam te.
Jesi li ikada željela?
Mislim da bi mala ja voljela osobu koja sam postala. Sada, u ovom trenutku, sam osoba kojoj bi se mala ja divila, smiješila joj se i tražila malo pozornosti. To me čini sretnom. Voljela bih da je Bog (ili štogod simuliralo ovaj život) dao maloj meni osobu sličnoj meni sada. Mala ja bi vjerojatno potpuno promijenila sve ono u što je vjerovala, promijenila bi sve što bi mogla postati. Ne bih postojala u ovom obliku.
Jedino ne znam što bih rekla maloj sebi da moramo provesti nekih sat vremena u istoj prostoriji.
Rekla bih joj da ne laže ako ne zna dobro lagati, ako ne zna dobro sakriti istinu. Rekla bih joj da ne odustaje od svijeta u svojoj glavi, da se prepusti zaljubljenosti kada se dogodi i da u ljubavi (ili čemu sličnome tome) bude uvijek iskrena. Da ne ostavlja na cjedilu druge, ali da istovremeno i poštuje sebe. Pokušala bih je naučiti održavati balans. To znanje bit će joj prijeko potrebno u idućih nekoliko godina. Znam da će to naučiti i bez mene, ali ne bih željela da mala ja previše pati. Žalim malu sebe, previše volim malu sebe da dozvolim da se toliko muči.
Također bih joj rekla da ne pati za nikada doživljenim dodirom, za nikad doživljenom emocijom. Mogla bi sebe uvjeriti u nešto što vrlo, izrazito ne postoji. Bit će joj žao kasnije što nije živjela i osjećala stvarnost koju ima. Nema većeg dara od stvarnosti, vjerujte mi. Ono što je sada i ovdje je ono što vrijedi. S razlogom se događa, s razlogom počinje i završava. Teško ćete otkriti razlog, to odmah mogu reći. Možda ga zaista nikada i ne otkrijete. Ali želim da znate Vi, (a voljela bih da zna i mala ja) da niste ništa.
Shvati(te) to kako god se čini ispravno.
Ništa (ni)je ispravno.
Previše volim ove dvoznačne izraze koje mijenja samo jedno ili dva slova. Izaziva konfuziju koja dovodi moj um u kvazi balans.
Kojeg sam sada upravo izgubila zajedno s niti ovoga teksta.
Do skora, uživaj(te)! :)
©
Comments
Post a Comment