tijek poezije

Vrijeme je u njenom džepu.
Kuca glasno, dovoljno glasno
da probudi njen strah
od pomisli na dolazak.

Ljubav je u njenoj nogavici.
Korača jasno, dovoljno jasni
da ulije strah
u vlastite otkucaje.

Ona se boji prolaznosti
i prezire rutinu,
i gazit će svaki sat
svakim danom.

I ona je glupa,
beskrajno glupa
i stoji na vrhu
jarbola koji gori.


vraćati se poeziji nakon afere s prozom je uvijek umodrapajuće iskustvo.
©