Stidljivo

žile razgranate po univerzumu ©

Tješim se preslikama tvojih osmjeha.
Govorim samoj sebi kako si me prerasla i kako sijaš negdje drugdje, treptajima zaustavljaš vrijeme i nastavljaš gospodariti drugim životima.
Odavno te želim pretočiti u stih. Ne želim te u hiperbolama, ne želim te u kišama i drhtajima, želim te opisati samoćom kojom prekrivaš svakim novim pogledom u suprotnom smjeru, želim te utopiti u trzajima mišića koji su i dalje jasni u sjećanjima svih koje si prošla.
Prošla si.
Sakrivam te u prokletstvu svojih odmahivanja glavom, gušim te u uzdasima i umornim osmijesima. Od svih svojih riječi ne mogu izdvojiti neke za tebe, ne zato što te nisu vrijedne, zato što ih nemam ili ne znam - nego ih ti više ne želiš.
A i ja te ne mogu stvarati ako te ne osjećam više.
Ja ću te čuvati iza mimika, poštapalica i navika.
I da te podsjetim - više nas ne poznaju. Ja sam sama, s tobom i bez tebe.


Comments

Popular Posts